Sa zadovoljstvom objavljujemo izlazak našeg najnovijeg priloga u publikaciji Lexology In-Depth pod nazivom „Patent Litigation – Croatia“, čiji su autori naši partneri Sanja Vukina i Mislav Vukina.

Članak pruža sveobuhvatan pregled postupaka u patentnim sporovima u Hrvatskoj, materijalnopravnih standarda, nedavnih razvoja te praktičnih aspekata relevantnih za nositelje prava koji posluju u Hrvatskoj. Također ističe nove sudske trendove i nudi uvid u očekivani razvoj mehanizama provedbe patentnih prava.

Cijelom članku možete pristupiti putem platforme Lexology:
Lexology In-Depth -Patent Litigation- Croatia

Za sva pitanja vezana uz patentne sporove, strategije provedbe prava ili regulatorna pitanja u farmaceutskom i tehnološkom sektoru, naš tim vam stoji na raspolaganju.

Odvjetnica Sanja Vukina iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. je šesti puta za redom izabrana za članicu Vijeća Europskog patentnog instituta kao predstavnica patentnih zastupnika Republike Hrvatske, za razdoblje od 2023. godine do 2026. godine.

Europski patentni institut je institut profesionalnih zastupnika pred Europskim patentnim uredom koji predstavlja sve europske patentne zastupnike. Europski patentni institut prvenstveno se bavi razvojem i implikacijama patentnog prava pri čemu je isti na čelu razvoja patentnog prava te redovito izdaje pravna mišljenja i visoko specijalizirane savjete u području patentnog prava.

94. sjednica Vijeća Europskog patentnog instituta na kojoj je potvrđena valjanost izbora članova održana je 2. i 3. svibnja 2023. u Švedskoj, Malmö.

Odvjetnici Fran Vukina i Mislav Vukina su 3. svibnja 2023.g. prisustvovali na predstavljanjima Nuqlues timova.

Program Nuqleus je program istraživačkog i akademskog poduzetništva Inovacijskog centra Nikola Tesla (ICENT) te je primarno orijentiran na inovacije nastale u kontekstu znanstvenih istraživanja. Kroz program se provodi edukacija studenata, istraživača i znanstvenika o komercijalizaciji rezultata znanstvenih istraživanja.

Odvjetnici Fran Vukina i Mislav Vukina iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. u programu Nuqleus sudjeluju kao mentori te u okviru programa pružaju pravnu podršku Inovacijskom centru Nikola Tesla (ICENT) osnovanom 2015. godine pri Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Za više informacija o svakom pojedinom Nuqleus timu posjetite https://nuqleus.io/blog/.

Legal 500 (Legalease) je objavio popis najboljih odvjetnika i odvjetničkih društava te je Odvjetničko društvo Vukina & Partneri d.o.o. navedeno u području trgovačkog prava, prava društava, spajanja i preuzimanja društava te u području intelektualnog vlasništva

Odvjetničko društvo Vukina & Partneri d.o.o. prepoznato je kao društvo s mnogogodišnjim iskustvom i dubinskim znanjem u području Intelektualnog vlasništva te kao društvo koje klijentima može pružiti pravnu podršku na najvišoj razini u različitim područjima prava.

Istaknuto je da odvjetnici Sanja Vukina i Mislava Vukina, kao voditelji IP tima „pokazuju duboko poznavanje zaštite intelektualnog vlasništva“, dok je za tim u području prava društava koji se sastoji od odvjetnika Frana Vukinu, odvjetnika Mislava Vukinu i odvjetnika Martina Labaša naglašeno da su „sposobni pružiti vrhunske pravne usluge, posebno u područjima financija, energetike, trgovačkog i korporativnog prava.“

Legal 500 (Legalease) je pravni direktorij koji već 33 godine vodi sveobuhvatni istraživački program analiziranja sposobnosti odvjetnika i odvjetničkih društava širom svijeta u više od 150 područja prava, i to među ostalim na temelju povratnih informacija klijenata.

Zahvaljujemo svim našim klijentima na ukazanom povjerenju i kontinuiranom prepoznavanju našeg truda i rada u posljednjih 30 godina. Zadovoljstvo nam je raditi s Vama.

Kao što je duže vrijeme najavljivano, Republika Hrvatska je od 1. siječnja 2023. pristupila europodručju te je od navedenog datuma euro postao službena valuta Republike Hrvatske.

Uvođenje eura kao službene valute zahtijeva ozbiljnu i stručnu prilagodbu cjelokupnog pravnog okvira Republike Hrvatske s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano, neprekinuto i učinkovito funkcioniranje gospodarstva.[1] Prilagodba pravnog okvira je stoga podrazumijevala donošenje i izmjene većeg broja propisa, a od kojih su svakako najbitnije promjene uvedene Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022, 88/2022, dalje: „Zakon o euru“), te za društva kapitala, i novim Zakonom o trgovačkim društvima (NN 111/1993 – 18/2023, dalje: „Zakon o trgovačkim društvima“).

Uvodno, dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću su uslijed uvođenja eura obvezna preračunati postojeći iznos temeljnog kapitala i njegovih dijelova koji otpadaju na dionice, odnosno poslovne udjele, iz kune u euro primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 EUR = 7,53450 HRK) u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o euru. Međutim, i tako dobivene iznose je potrebno uskladiti sa zahtjevima iz Zakona o trgovačkim društvima.

Pri tome se ističe i kako je Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske do sada automatizmom napravilo prikaz iznosa  temeljnog kapitala trgovačkih društava u euru na web stranicama sudskog registra, ali isključivo kao informativni prikaz. Stoga je, zbog pravne sigurnosti, potrebno provesti usklađenje temeljnog kapitala sukladno prethodno navedenim zakonskim propisima.[2]

DIONIČKA DRUŠTVA

U pogledu odredbi Zakona o trgovačkim društvima koja se primjenjuju na dionička društva, bitno je istaknuti sljedeće promjene:

• najniži iznos temeljnog kapitala se mijenja iz 200.000,00 kuna u 25.000,00 eura,
• najniži nominalni iznos dionice se mijenja iz 10,00 kuna u 1,00 euro,
• nominalni iznosi dionica od sada moraju biti izraženi cijelim brojem, umjesto višekratnikom broja 10,
• usklađuje se visina praga temeljnog kapitala kojim se određuje najveći broj članova nadzornog odbora,
• mijenja se visina temeljnog kapitala koja je potrebna za opoziv članova nadzornog odbora, postavljanje zahtjeva za imenovanje posebnih zastupnika društva u vezi postavljanja zahtjeva dioničara za naknadu štete, postavljanje prijedloga sudu radi promjene imenovanog posebnog revizora i dr.

Zakon o trgovačkim društvima propisuje kako se novoodređeni iznosi te valuta temeljnog kapitala i dionica ne primjenjuju na:

• dionička društva upisana u sudskom registru prije dana uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ili,
• za dionička društva za koja je prije tog dana registarskom sudu podnesena prijava za upis osnivanja u registar.

Međutim, i dionička društva koja su prethodno navedena kao iznimke su dužna uskladiti iznose temeljnog kapitala i pojedinih dionice prilikom prve promjene tog kapitala, spajanja, podjele dionica ili zamjene dionica s nominalnim iznosom u one bez tog iznosa, a najkasnije u roku kojeg uređuje Zakon o trgovačkim društvima. Usklađenje mora obuhvatiti temeljni kapital i sve dionice društva. U postupku usklađenja dopušteno je zamijeniti dionice s nominalnim iznosom u one bez tog iznosa i obrnuto.

Rok za takvo usklađenje je godinu dana od dana uvođenja eura kao službene valute. S obzirom da je euro uveden kao službena valuta Republike Hrvatske 1. siječnja 2023., krajnji rok za usklađenje temeljnog kapitala i iznosa pojedinih dionica dioničkih društava s odredbama Zakona o trgovačkim društvima je 1. siječnja 2024.

Za razliku od društava s ograničenom odgovornošću, Zakon o trgovačkim društvima i dalje propisuje krajnji rok za usklađenje dioničkih društava, i to iz razloga što je predmetnim zakonskim uređenjem omogućeno da se odluka dioničkog društva o usklađenju donese na (redovitoj) glavnoj skupštini koju je dioničko društvo dužno održati jednom godišnje i u čijem radu sudjeluje javni bilježnik. Odluka o usklađenju dioničkog društva ujedno ima učinak odgovarajuće odluke o izmjeni temeljnog kapitala te odluke o izmjeni statuta dioničkog društva.[3]

Eventualne promjene iznosa temeljnog kapitala i dionica je potrebno prijaviti i Središnjem klirinškom depozitnom društvu.

DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Nadalje, novi Zakon o trgovačkim društvima je bitno utjecao i na pravno uređenje društava s ograničenom odgovornošću, i to na sljedeći način:

• najniži iznos temeljnog kapitala se mijenja iz 20.000,00 kuna u 2.500,00 eura,
• najniži nominalni iznos poslovnog udjela se mijenja iz 200,00 kuna u 10,00 eura,
• nominalni iznos poslovnog udjela mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja 10, a ne 100 kao do sada,
• svakih 10,00 eura nominalnog iznosa poslovnog udjela daje pravo na jedan glas na skupštini,
• usklađuje se visina praga temeljnog kapitala društava s ograničenom odgovornošću za koja je obvezno imenovanje nadzornog odbora i dr.

Za razliku od dioničkih društava, za društva s ograničenom odgovornošću koja su upisana ili za koje je podnesena prijava za upisa osnivanja u sudski registar prije dana uvođenja eura kao službene valute konačnom verzijom Zakona o trgovačkim društvima nije propisan krajnji rok u kojem je potrebno provesti usklađenje temeljnog kapitala i poslovnih udjela.

Naime, usklađenje za društva s ograničenom odgovornošću se mora provesti prilikom prve promjene izjave o osnivanju odnosno društvenog ugovora, statusne promjene društva ili promjene nekog od poslovnih udjela u društvu, ali nije ograničeno rokom. Razlog tome je namjera da proces uvođenja eura što manje administrativno optereti društva s ograničenom odgovornošću. Predmetnim zakonodavnim rješenjem ne dolazi do dodatnog troška jer se usklađenje provodi u okviru postupka koji se provodi iz nekog drugog razloga te koji bi u svakom slučaju uzrokovao troškove društvima s ograničenom odgovornošću, čak i kada ne bi provodili usklađenje.

Želi li neko društvo s ograničenom odgovornošću provesti usklađenje prije prve promjene izjave o osnivanju odnosno društvenog ugovora, statusne promjene društva ili promjene nekog od poslovnih udjela u društvu, to može učiniti o svom trošku s obzirom da za to ne postoji zakonska obveza.

Odluka o usklađenju ujedno ima učinak odgovarajuće odluke o izmjeni temeljnog kapitala te odluke o izmjeni društvenog ugovora ili izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću.

POSTUPAK USKLAĐENJA

Za usklađenje temeljnog kapitala dioničkih društava i društava s ograničenom odgovornošću radi uvođenja eura kao službene valute je potrebna odgovarajuća odluka glavne skupštine (kod dioničkih društava), odnosno skupštine (kod društava s ograničenom odgovornošću).

Zakon o trgovačkim društvima propisuje sljedeća pravila pod kojima se može donijeti takva odluka o usklađenju:

• prilikom donošenja odluke ne mora biti ispunjen uvjet kvoruma, čak ni ako se on za donošenje odluke inače zahtijeva Zakonom o trgovačkim društvima ili u samom društvu,
• odluka se donosi običnom većinom glasova, pa čak i kada se odlučuje da se dionice s nominalnim iznosom zamijene za dionice bez tog iznosa i obrnuto,
• u donošenju odluke glavne skupštine sudjeluju i imatelji povlaštenih dionica, čak i ako one inače ne daju pravo glasa,
• za valjanost odluke glavne skupštine ne traži se da se o tome donese i posebna odluka dioničara koji inače odlučuju na posebnoj skupštini ili odvojenim glasovanjem,
• odluka skupštine kod društava s ograničenom odgovornošću mora biti u obliku javnobilježničke isprave,
• pri preračunavanju postojećeg iznosa temeljnog kapitala i njegovih dionica odnosno poslovnih udjela primijenit će se pravila za preračunavanje i zaokruživanje kako su uređena Zakonom o euru,
• odlukom o usklađenju iznosa koji se dobiju preračunavanjem i zaokruživanjem povećat će se ili smanjiti temeljni kapital u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se temeljni kapital i nominalni iznosi dionica/poslovnih udjela uskladili s odredbama Zakona o trgovačkim društvima.

Također, potrebno je donijeti i odluku o izmjeni statuta, odnosno društvenog ugovora ili  izjave o osnivanju, a kojima će se izmijeniti odredbe osnovnog akta društva o iznosu temeljnog kapitala, iznosu dionica/poslovnih udjela te eventualno broju pripadajućih glasova i drugih iznosa koji su do usklađenja bili izraženi u kunama.

Prije donošenja odluke o usklađenju, provodi se postupak preračunavanja i zaokruživanja iz Zakona o euru na sljedeći način:

• kod dioničkog društva:

• • iznos temeljnog kapitala i dionica se preračunava primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 EUR = 7,53450 HRK) iz kune u euro,
  • iznos dobiven preračunavanjem se zaokružuje na najbliži cent te se iznos u eurima iskazuje na dvije decimale,
  • iznosi iskazani u eurima na dvije decimale se zaokružuju na cijele brojeve na način da je iznos dionica izražen cijelim brojem, a posljedično i iznos temeljnog kapitala,
  • ako je prva decimala nominalnog iznosa dionica jednaka ili veća od 5, cijeli broj uvećat će se za jedan,
  • ako je prva decimala nominalnog iznosa dionica manja od 5, cijeli broj ostaje nepromijenjen.

• • kod društva s ograničenom odgovornošću:

• • iznos temeljnog kapitala i poslovnih udjela se preračunava primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 EUR = 7,53450 HRK) iz kune u euro, a koji su posljedično izraženi brojevima s decimalnim iznosom,
  • iznos poslovnog udjela dobiven preračunavanjem se zaokružuje na bliži cijeli broj višekratnik broja 10 (deseticu), a čime će i temeljni kapital bit zaokružen na cijeli broj,
  • ako je jedinica iznosa poslovnog udjela dobivena preračunavanjem u brojčanom iznosu veća ili jednaka od 5, zaokružit će se na veći višekratnik broja 10,
  • ako je jedinica iznosa poslovnog udjela dobivena preračunavanjem u brojčanom iznosu manja od 5, zaokružit će se na manji višekratnik broja 10.

U svakom slučaju, posljedica primjene pravila preračunavanja i zaokruživanja iz Zakona o euru će bit određeni „višak“ ili „manjak“ u iznosima temeljnog kapitala i pojedinih dionica, odnosno poslovnih udjela.

Ako se nominalni iznos dionica zaokružuje na manji cijeli broj, iznos sadržan u decimalnim brojkama činit će „višak“ temeljnog kapitala. Također, ako se nominalni iznos poslovnih udjela zaokružuje na manju deseticu, iznos sadržan u razlici do iznosa dobivenog preračunavanjem iz kuna u eure činit će „višak“ temeljnog kapitala. Da bi se uskladili nominalni iznosi temeljnog kapitala i dionica/poslovnih udjela, za zbroj iznosa razlike po svim dionicama, odnosno poslovnim udjelima, treba smanjiti temeljni kapital. Iznos za koji je smanjen temeljni kapital može se iskoristiti za pokriće gubitka ili za unos u rezerve kapitala. Također, iznos za koji je smanjen temeljni kapital ne smije se isplatiti dioničarima, odnosno članovima društva, niti se može koristiti za to da ih se oslobodi od uplate dionice ili poslovnog udjela.

Ako se nominalni iznos dionica zaokružuje na veći cijeli broj, iznos do cijelog broja činit će „manjak“ temeljnog kapitala. Manjak temeljnog kapitala može bit i rezultat zaokruživanja iznosa poslovnih udjela na veću deseticu. U tom slučaju je potrebno provesti usklađenje povećanjem temeljnog kapitala i iznosa dionica, odnosno poslovnih udjela. Za to se mogu koristiti: zakonske rezerve, rezerve kapitala i statutarne rezerve odnosno rezerve predviđene društvenim ugovorom i kada nije uređeno da se mogu koristiti u tu svrhu, ostale rezerve iz dobiti i zadržana dobit te neraspoređena dobit.[4]

Slijedom navedenog, rezultat primjene pravila preračunavanja i zaokruživanja iz Zakona o euru će bit određeni višak ili manjak u dobivenim iznosima. S obzirom na zakonsku obvezu koja je uvedena isključivo zbog uvođenja eura, za očekivati je da bi sudski registri su obećali izaći u susret trgovačkim društvima i tolerirati određena manja matematička odstupanja koja su rezultat primjene pravila preračunavanja i zaokruživanja iz Zakona o euru.

Naime, u slučaju odstupanja od +/- 2% iznosa temeljnog kapitala, sudski registar bi isto trebao smatrati usklađenjem „u mjeri“ te bi se na takvo usklađenje trebala primjenjivati pravila iz Zakona o trgovačkim društvima zbog uvođenja eura kao službene valute.

Ako bi se radilo o odstupanjima većim od +/- 2% iznosa temeljnog kapitala, takvo usklađenje više nije „u mjeri“ te će biti potrebno provesti redovan postupak smanjenja ili povećanja temeljnog kapitala sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima, a na koji se ne primjenjuju posebna pravila zbog uvođenja eura i što bi moglo prouzrokovati dodatne troškove za trgovačka društva.

ZABRANA UMANJENJA ČLANSKIH PRAVA

Bitno je i za istaknuti kako se provođenjem postupka usklađenja nikome ne smiju umanjiti članska prava u društvu, osim ako se dioničar ili član društva s time izričito ne suglase prilikom donošenja odluke, odnosno u pisanoj izjavi danoj u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik.

Pri tome se ističe i kako Zakon o trgovačkim društvima ne predviđa obrazac izjave kojom bi se dioničar ili član društva mogao odreći svojih članskih prava, kao što je slučaj s nekim drugim izjavama koje uređuje navedeni propis. Umanjenjem članskih prava ne smatra se smanjenje nominalnog iznosa dionice odnosno poslovnog udjela, ako se time ne utječe na odnose između članova društva.[5]

Dakle, ne bi bilo dopušteno smanjenje iznosa dionica odnosno poslovnih udjela tako da se nekim dioničarima odnosno članovima isti smanje više, a drugima manje, jer bi se time promijenio postojeći odnos između dioničara odnosno članova društva.

Pri tome se ističe i kako je obveza sudskog registra paziti po službenoj dužnosti je li prilikom postupka usklađenja došlo do umanjenja članskih prava.

TROŠKOVI USKLAĐENJA TEMELJNOG KAPITALA

Postupak usklađenja temeljnog kapitala bi trebao bit proveden u skladu s jednim od temeljnih načela Zakona o euru: načelom učinkovitosti i ekonomičnosti.

Upravo zato Zakon o trgovačkim društvima uređuje kako će se upis svih promjena koje se provode u sudskom registru radi usklađenja u vezi s uvođenjem eura kao službene valute provoditi bez naknade, odnosno bez obveze plaćanja sudskih pristojbi.

Iako su postojale određene nesigurnosti u pogledu plaćanja javnobilježničkih troškova, novim Zakonom o javnobilježničkim pristojbama [6] je uređeno kako se ne naplaćuju pristojbe za javnobilježničke radnje koje se poduzimaju isključivo radi usklađenja iznosa temeljnog kapitala i dijelova temeljnog kapitala dioničkih društava i društava s ograničenom odgovornošću s uvođenjem eura kao službene valute sukladno Zakonu o trgovačkim društvima. Izmjenama Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine br. 38/1994, 82/1994, 52/1995, 115/2012, 120/2015, 64/2019, 17/2023“), koji je stupio na snagu 22.02.2023., propisano je kako će javnobilježnička nagrada za sastavljanje javnobilježničkih akata kojima se na temelju zakona poduzimaju radnje s isključivom svrhom da se iznosi temeljnog kapitala usklade s eurom biti umanjena od ranijih odredba tarife za sastavljanje takvih akata.

ZAKLJUČAK

Pri provođenju postupka usklađenja je bitno obratiti pozornost na prijelazne odredbe Zakona o trgovačkim društvima. Isto je pogotovo važno za dionička društva s obzirom na propisani rok za usklađenje. Naime, ako dionička društva ne provedu usklađenja prema prethodno opisanim pravilima najkasnije do 1. siječnja 2024., smatrat će se da je prvog dana nakon isteka toga roka nastupio razlog za prestanak društva te bi takva društva mogla biti brisana iz sudskog registra po službenoj dužnosti.

S druge strane, društva s ograničenom odgovornošću također moraju provesti postupak usklađenja u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima, ali ona nisu vezana zakonskim rokom, već je takvu obvezu potrebno ispuniti prilikom prve promjene izjave o osnivanju odnosno društvenog ugovora, statusne promjene društva ili promjene nekog od poslovnih udjela u društvu.

Iz prethodno navedenog se može izvesti zaključak kako je postupak usklađenja obvezan za sva dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću, ali i da je zakonodavni okvir prilagođen gospodarskom sektoru kako se isti ne bi opteretio dodatnim troškovima uslijed uvođenja eura kao službene valute. Ipak, radi postizanja pravne sigurnosti i zaštite članskih prava u navedenim društvima, svrsishodno je postupak usklađenja provesti ispravno i u skladu sa zakonskim pravilima, u što ranijem roku te uz konzultaciju s pravnim stručnjakom.

Za sva daljnja pitanja u vezi s utjecajem uvođenja eura na prava članova u društvima kapitala te konverziju temeljnog kapitala u euro slobodno nam se obratite na email adresu: fvukina@vukina.hr.

Datum: 7. ožujka 2023. godine

Martin Labaš,

odvjetnik

Fran Vukina,

odvjetnik

End notes

Uvod

Materija nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom na zakonodavnoj razini je u Republici Hrvatskoj prvi puta regulirana 2017. godine stupanjem na snagu Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (“Narodne novine” br. 117/17, dalje u tekstu: Raniji zakon). S obzirom na to da je nakon donošenja Ranijeg zakona na europskoj razini uspostavljen zajednički obvezujući pravni okvir u tom području, hrvatski je zakonodavac pristupio izmjenama i dopunama Ranijeg zakona radi usklađivanja s Direktivom (EU) 2019/633 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima (SL L 111, 25.4.2019., dalje u tekstu: Direktiva).

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (dalje u tekstu: Izmijenjeni Zakon) objavljen je u „Narodnim novinama“ 14. svibnja 2021., a stupit će na snagu 1. rujna 2021., dok njegova puna primjena započinje 1. ožujka 2022. godine.

Poduzetnicima koji su bili obuhvaćeni Ranijim zakonom zasigurno su poznata ekstenzivna usklađivanja s novom regulativom, brojne izmjene postojećih te kontrola novih ugovora kao i velik broj praktičnih problema s kojima su se susretali u primjeni Ranijeg zakona.

Donošenjem Izmijenjenog zakona, zbog nove definicije Kupaca koji ulaze u područje njegove primjene, brojni novi poduzetnici će se tek susresti s potrebom za usklađivanjem ugovora i trgovačkih praksi, a poduzetnici koji su već bili obuhvaćeni Ranijim zakonom morat će se dodatno prilagoditi novim regulatornim mjerama i procedurama koje uvodi Izmijenjeni zakon.

U tu svrhu, u nastavku donosimo pregled izmjena zakonodavnog okvira. Osobito se ukazuje na to da je Izmijenjenim zakonom propisan rok prilagodbe od 6 mjeseci unutar kojeg se ugovori sklopljeni između dobavljača i kupaca, a koji su sklopljeni prije stupanja na snagu zakona, moraju uskladiti s njegovim odredbama, a istovremeno kupci na koje se do sada nije primjenjivao zakon moraju sklopiti ugovore sa svojim dobavljačima. Taj rok ističe 1. ožujka 2022.

Materijalnopravne izmjene

Polje primjene

Dosadašnjom zakonodavnom regulativom bili su obuhvaćeni prerađivači, otkupljivači i trgovci, i to prerađivači i otkupljivači čiji godišnji prihod (uključujući i ukupni godišnji prihod povezanih društava ostvaren u Republici Hrvatskoj) prelazi iznos od 50.000.000,00 kuna, odnosno trgovci čiji godišnji prihod (uključujući i ukupni godišnji prihod povezanih društava ostvaren u Republici Hrvatskoj) prelazi iznos od 100.000.000,00 kuna.

Nova regulativa s pravom napušta razliku između prerađivača, otkupljivača i trgovca te ih sve zamjenjuje jedinstvenim pojmom kupac. Naime, dosadašnje uređenje je kreiralo brojne probleme u praksi s obzirom na to da je bilo osobito teško u pojedinom ugovornom odnosu ustanoviti razliku između otkupljivača (osobe koja prema definiciji Ranijeg zakona kupuje proizvode radi daljnje prodaje trgovcu) od trgovca (osobe koja prema definiciji Ranijeg zakona kupuje proizvode radi daljnje prodaje), dok se istovremeno na ove kategorije kupaca primjenjivao različit pravni režim. Usvajanjem jedinstvenog pojma kupac će se eliminirati opisani problemi te će se zakon nedvosmisleno i jednako primjenjivati na sve kategorije kupaca.

Istovremeno, Izmijenjeni zakon značajno proširuje broj adresata, prvenstveno na način da se Izmijenjeni zakon primjenjuje na sve kupce poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji su ostvarili ukupni godišnji prihod od najmanje 15.000.000,00 kuna[1]. Drugim riječima, zakonski cenzus za primjenu režima zabrane nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (dalje u tekstu: ZNTP režim, ili samo ZNTP) je značajno smanjen, pa će samim time njegovom primjenom biti obuhvaćen veći broj kupaca.

Dodatno, pojam kupac je Izmijenjenim zakonom definiran kao „svaka fizička ili pravna osoba, neovisno o poslovnom nastanu te osobe, ili svako javnopravno tijelo u Europskoj uniji, odnosno svako javnopravno tijelo definirano u skladu s propisima kojima se uređuju upravni sporovi, koja kupuje poljoprivredne i prehrambene proizvode: pojam kupac može obuhvaćati skupinu takvih fizičkih i pravnih osoba.„[2]

Isti taj članak Izmijenjenog zakona pojam lanac opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima definira na način da taj pojam „obuhvaća sve sudionike u proizvodnji, preradi i trgovini poljoprivrednim ili prehrambenim proizvodima, i to: proizvođače, kupce na veliko i kupce na malo koji u ugovornim odnosima mogu biti dobavljači ili kupci, osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost te javna tijela kao kupce.”[3]

Usporedbe radi, Ranijim zakonom je lanac opskrbe hranom bio definiran na način da obuhvaća „sve sudionike u proizvodnji, preradi i trgovini poljoprivrednim ili prehrambenim proizvodima, i to: proizvođače, otkupljivače i/ili prerađivače, trgovce na veliko i trgovce na malo.“[4]

S obzirom na tu raniju definiciju, AZTN i Ministarstvo poljoprivrede su se prethodno opredijelili za tumačenje prema kojem se osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost ne smatraju trgovcem u smislu Ranijeg zakona, kao što se trgovcem nisu smatrale niti javne ustanove. Dakle, prema ranijem uređenju, odnosi između dobavljača i HORECA kanala, odnosno odnosi između dobavljača i javnih ustanova, bili su izuzeti iz režima ZNTP-a, pa tako niti osobe koje se bave ugostiteljskom djelatnošću, odnosno javne ustanove, nisu mogli odgovarati kao kupci po režimu ZNTP-a.

Iz teksta Izmijenjenog zakona proizlazi da pojam kupac obuhvaća kako HORECA kanal (ugostiteljsku djelatnost) tako i javne ustanove, pa je na taj način dodatno kvalitativno proširen spektar adresata Izmijenjenog zakona, a navedeni poduzetnici će se morati prilagoditi regulativi koja je za njih u cijelosti nova.

Ujedno se proširuje i obuhvat proizvoda pa se uz prehrambene proizvode dodaju i primarni neprerađeni poljoprivredni proizvodi.

Prakse koje se smatraju nepoštenima

Osnovne nepoštene trgovačke prakse nisu u bitnome mijenjane u odnosu na ranije rješenje, a dodatno je preciziran način formiranja ugovorne cijene proizvoda.

Zakonodavac sada jasno potvrđuje pravilo koje je već ranije u predmetu protiv Plodina ustanovila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje u tekstu: Agencija), o tome da se pravni režim ZNTP-a primjenjuje na ugovore između dobavljača i kupca kojima se uređuje prodaja, kupnja ili isporuka poljoprivrednih i/ili prehrambenih proizvoda neovisno o mjerodavnom pravu koje bi se inače primjenjivalo na te ugovore.

Rokovi plaćanja

Pravila izdavanja računa ostala su u osnovi ista kao i do sada, te se rokovi plaćanja nisu mijenjali (najviše 30 dana za pokvarljive proizvode i najviše 60 dana za ostale/nepokvarljive proizvode). Izmijenjeni zakon ipak radi razliku između ugovorene redovite i neredovite isporuke pa ovisno o tome određuje i početak tijeka rokova za isplatu. U tom dijelu zakonodavac sada rješava određene probleme koji su se javljali u praksi kad je u pitanju bio početak tijeka roka, koji je do sada bio definiran samo kao dan isporuke robe. To je trgovcima stvaralo probleme jer faktično plaćanje nije bilo moguće prije nego što bi dobavljač izdao račun, što se često nije poklapalo s datumom isporuke robe, pa bi rok za plaćanje počeo teći prije nego što bi plaćanje de facto bilo moguće.

Izmijenjenim zakonom je stoga fleksibilnije definiran početak tijeka roka koji se za ugovorom predviđene redovite isporuke računa od „dana isteka ugovorenog razdoblja isporuke tijekom kojeg su isporuke izvršene, ili od dana isporuke, odnosno dana primke ili dana otkupnog bloka na kojem je utvrđen iznos koji treba platiti za otkupljene poljoprivredne i prehrambene proizvode, ovisno o tome koji datum nastupi kasnije.“[5]

U slučajevima u kojima nisu predviđene redovite isporuke proizvoda, rokovi plaćanja počinju teći „od dana isporuke, odnosno od dana izdavanja računa ili zaprimanja računa ili otkupnog bloka na kojem je utvrđen iznos koji treba platiti, ovisno o tome koji datum nastupa kasnije“.[6]

Ističe se kako je, bez obzira na činjenicu što je Ranijim zakonom bio propisan jedinstven početak tijeka roka za isplatu, a koji je bio određen datumom isporuke robe, Agencija je svojim tumačenjem već i prije izmjena fleksibilizirala ovu odredbu te je u Pitanjima i odgovorima navela:

„Ako nije izdan račun, trgovac je realno onemogućen od plaćanja. Stoga je preporuka dobavljačima da odmah izdaju račun u trenutku isporuke što je u skladu s člankom 7. stavkom 2. ZNTP-a. Ako dobavljač ne izda račun u trenutku isporuke proizvoda, trgovcu će se rok plaćanja od 30 ili 60 dana u smislu ZNTP-a računati od dana zaprimanja računa.“[7]

Konačno, prema Izmijenjenom zakonu, ako kupac utvrđuje iznos koji treba platiti, razdoblja plaćanja za redovitu isporuku počinju teći od isteka ugovorenog obračunskog razdoblja u kojem su isporuke izvršene, a razdoblja plaćanja kad redovita isporuka nije predviđena počinju teći od dana isporuke poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Izmijenjenim zakonom je predviđena i jedina materijalna povreda dobavljača, koji do sada po režimu ZNTP-a nije odgovarao niti za kakve materijalne povrede. Naime, proklamirani cilj ZNTP-a je regulirati odgovornost Kupca za nepoštene trgovačke prakse, te prema dosadašnjem uređenju dobavljač uopće po ZNTP-u nije mogao odgovarati za materijalne povrede (moguća je bila isključivo odgovornost dobavljača za povredu članka 26. ZNTPa – ostale povrede zakona), dok je Izmijenjenim zakonom predviđeno da dobavljač odgovara za sadržaj računa, a Agencija može dobavljaču izreći novčanu kaznu za nepropisno izdavanje računa, do visine od 20.000,00 kuna.

Ostale nepoštene trgovačke prakse

U odnosu na ostale nepoštene prakse, Izmijenjeni zakon radi jasnu razliku između praksi koje su prema dikciji zakona u svakom slučaju zabranjene (čl. 11. Izmijenjenog zakona) i onih praksi koje su zabranjene uz dopuštenu mogućnost izuzeća (čl. 12. Izmijenjenog zakona). Mogućnost izuzeća se odnosi na prakse koje će se smatrati dopuštenima pod uvjetom da su jasno i nedvosmisleno unaprijed na propisan način ugovorene između dobavljača i kupca te pod uvjetom da udovoljavaju zahtjevima za izuzeće propisanima Izmijenjenim zakonom.

U bitnome se radi o sljedećim praksama: naknada za smještaj proizvoda na polici, zahtjev dobavljaču da snosi trošak popusta koje kupac daje u okviru promidžbe koju je kupac sam pokrenuo, naplata naknade za oglašavanje proizvoda koje provodi kupac, naplata naknade za marketing koji provodi kupac, naplata naknade za podatke o izlazu poljoprivrednih proizvoda, naplata naknade za novčane i ostale eventualno izrečene kazne kupcu od strane nadležnih tijela, zahtjev za vraćanje, zbrinjavanje ili naplata naknade za neprodane proizvode kojima je istekao rok trajanja.

Iznimka će biti dopuštena u većini navedenih slučajeva ako za takvo postupanje postoji izričiti zahtjev dobavljača (iako nije jasno propisano, smatramo da bi bilo potrebno, a u najmanju ruku korisno, tražiti da dobavljač takve zahtjeve formulira u pisanom obliku). U slučaju novčanih kazni, iznimka će biti dopuštena ako je dobavljač odgovoran za nedostatak koji je doveo do kažnjavanja, a u slučaju zahtjeva za vraćanje, zbrinjavanje ili naplate naknade za neprodane proizvode kojima je istekao rok trajanja, iznimka će biti dopuštena ako se radi o proizvodu koji dobavljač prvi puta isporučuje kupcu ili za koji dobavljač izričito traži prodaju od strane kupca, a unaprijed je pisanim putem upozoren od kupca da zbog slabog obrtaja može doći do isteka roka trajanja proizvoda.

Ovdje ističemo kako su upravo za ove prakse i do sada postojale opisane iznimke pa u tom dijelu nije došlo do osobitih izmjena, osim što je Izmijenjenim zakonom propisan dodatni uvjet za njihovu dopuštenost, a taj dodatni uvjet je da su takve prakse unaprijed jasno i nedvosmisleno na propisan način ugovorene između dobavljača i kupca. Dakle, kupci bi morali obratiti pozornost da i u ovom dijelu usklade svoje ugovore s novim režimom, jer prema tekstu zakona, čak i ako će postojati zahtjev dobavljača, praksa neće biti obuhvaćena iznimkom dopuštenosti bez jasnog i nedvosmislenog ugovora odnosno dodatka ugovoru koji je sklopljen prije izvršenja tih praksi.

Ostale propisane nedopuštene prakse, kako se može iščitati iz teksta zakona, tretirat će se kao i do sada – kao uvijek zabranjene, neovisno o tome postoji li izričiti zahtjev dobavljača.

Ujedno, Izmijenjeni zakon proširuje spektar zabranjenih praksi, s dosadašnjih 33 na 43 zabranjene prakse, a među praksama koje do sada nisu bile uvrštene kao zabranjene se nalaze primjerice zabrana otkazivanja dobavljaču narudžbe pokvarljivih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u roku kraćem od 30 dana, s obzirom na to da u roku kraćem od 30 dana nije razumno očekivati da će dobavljač pronaći drugi način stavljanja na tržište ili upotrebe tih proizvoda; nezakonito pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne dobavljača u smislu propisa kojim se utvrđuju pravila o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti i općih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, prijetnje dobavljaču provedbom mjera komercijalne odmazde odnosno provođenje takvih mjera, primjerice, uklanjanjem proizvoda iz ponude, smanjenjem količina naručenih proizvoda, prekidom pružanja određenih usluga koje kupac pruža dobavljaču poput marketinga ili promidžbe i sl. ako dobavljač ostvaruje svoja ugovorna ili zakonska prava.

Postupovnopravne izmjene

U dijelu u kojem je Izmijenjenim zakonom regulirano postupanje Agencije, također su unesene određene izmjene. Glavna izmjena u ovom dijelu odnosi se na uvođenje instituta nenajavljene kontrole od strane Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

Nenajavljena kontrola provodi se na temelju zaključka same Agencije, a ovlasti tog tijela prilikom provođenja kontrole su relativno široke i uključuju: ulazak i pregled te pretraživanje poslovnih prostorija i zemljišta; pregled stvari, poslovnih knjiga, i druge dokumentacije koja se odnosi na poslovanje; izradu preslika poslovnih knjiga i druge dokumentacije; privremeno oduzimanje stvari, poslovnih knjiga i druge dokumentacije; pečaćenje prostorija i/ili poslovnih knjiga ili dokumentacije za vrijeme nenajavljene kontrole i u opsegu nužnom za provedbu nenajavljene kontrole; zahtjev za usmeno i/ili pisano očitovanje o činjenicama ili dokumentima koji se odnose na cilj i predmet nenajavljene kontrole; druge radnje potrebne za postizanje cilja nenajavljene kontrole.

Institut nenajavljene kontrole uveden je u skladu s Direktivom, a ujedno predstavlja i odgovor na jednu od čestih kritika koja se izražavala u javnosti o tome da prema dosadašnjem uređenju Agencija nije imala dovoljno ovlasti da bi efikasno istražila zabranjena postupanja.

Ipak, određena pitanja u vezi provedbe nenajavljenih pretraga ostaju nerazriješena izmjenama zakona. Naime, iz Izmijenjenog zakona proizlazi da Agencija odluku o nenajavljenoj pretrazi donosi na vlastitu inicijativu i bez zaštitnog mehanizma u vidu sudske kontrole nad odlukom Agencije.

Ovdje se upućuje na pravila tržišnog natjecanja u okviru kojih Agencija također ima pravo provesti nenajavljenu pretragu, međutim samo pod uvjetom da nalog za pretragu izda Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Naime, prema članku 17. a. Izmijenjenog zakona Agencija nenajavljenu kontrolu može provesti u upravnom postupku ocijeni li to opravdanim pa će u tom slučaju, prije provođenja nenajavljene kontrole poslovanja kupca u odnosu na kojeg je Agencija utvrdila postojanje indicija koje upućuju na to da je primijenjena nepoštena trgovačka praksa, zaključkom odrediti provođenje nenajavljene kontrole.

Iz te odredbe, uz činjenicu da Agencija samostalno i bez sudskog naloga odlučuje o provođenju nenajavljene pretrage, dodatno iskače i to da je pravni akt kojim Agencija odlučuje o određivanju nenajavljene kontrole zaključak pa se postavlja pitanje postojanja pravnog lijeka protiv takvog zaključka Agencije. Naime, upravni spor se može pokrenuti samo protiv rješenja Agencije, ne i zaključaka.

Usporedbe radi, člankom 42. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja je propisano: „Prije provođenja nenajavljene pretrage poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava Agencija će od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zatražiti nalog za provedbu nenajavljene pretrage poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava, dokumenata, isprava i stvari koje se tamo nalaze, kao i pečaćenje te privremeno oduzimanje predmeta, … Agencija će zahtjev za takav nalog podnijeti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske i kada isti zatraži Europska komisija ili nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije.“

Izmijenjeni zakon nadalje propisuje obvezu Agencije da u roku od 15 dana od provedbe nenajavljene kontrole sastavi zapisnik na koji stranka u postupku ima pravo dostaviti svoje primjedbe. Tko, kako, u kojem roku i s kojim posljedicama ima postupiti po spomenutim primjedbama, Izmijenjenim zakonom nije riješeno.

Ostale postupovne izmjene

Od ostalih procesnih izmjena, ističemo kako je Izmijenjenim zakonom produžen rok u kojem stranka protiv koje je pokrenut postupak može predložiti preuzimanje obveza u obliku izvršenja mjera i uvjeta kako bi se otklonile indicije koje upućuju na postojanje nepoštenih trgovačkih praksi sa 40 dana od pokretanja postupka na 60 dana od primitka obavijesti Agencije o pokrenutom upravnom postupku. Izmijenjenim zakonom je izričito predviđeno kako će se utvrđenje da se stranka ne pridržava utvrđenih mjera i uvjeta u obnovljenom postupku cijeniti kao otegotna okolnost prilikom utvrđivanja uvjeta za izricanje novčane kazne.

Izmijenjeni zakon zatim uvodi i pojam preliminarno utvrđenih činjenica o kojima se stranci šalje obavijest prije usmene rasprave, što je sukladno i postupku utvrđivanja povreda pravila tržišnog natjecanja, a i smisleno budući da se radi o činjenicama koje je Agencija utvrdila prije održavanja usmene rasprave na kojem stranka ima pravo iznijeti svoju obranu te na kojoj se iznose dokazi radi utvrđivanja povrede zakona te postojanja uvjeta za izricanje novčane kazne. Tek po okončanju usmene rasprave, Agencija utvrđuje je li došlo do povrede ZNTP-a.

Pravni lijek protiv rješenja Agencije i nadalje ostaje upravna tužba s tim da Izmijenjeni zakon sada izričito propisuje razloge zbog kojih se upravna tužba može podnijeti[8].

U visini novčanih kazni nije bilo većih izmjena.

Zakonom je izričito uvedena i nova olakotna okolnost koja se često u praksi pojavljivala kao obrana stranke – utvrđenje da zabranjena nepoštena trgovačka praksa koja, iako ugovorena, nije još primijenjena u poslovnom odnosu između kupca i dobavljača. Kao otegotna okolnost je, uz nepostupanje po utvrđenim mjerama i uvjetima, dodano i onemogućavanje ili na bilo koji način pružanje otpora provođenju nenajavljene kontrole.

Novina je i mogućnost da, u situaciji kada utvrdi da je došlo do povrede Zakona, ali su težina povrede, opseg povrede, vrijeme trajanja povrede i posljedice te povrede i za dobavljače i za javni interes neznatni, a stranka je dostavila dokaze o tome da je prije donošenja obavijesti o preliminarno utvrđenom činjeničnom stanju podmirila obveze prema dobavljaču te uskladila svoje poslovanje s odredbama Zakona, Agencija može dodatno smanjiti iznos novčane kazne.

Zaključak

Izmjenama zakona hrvatski pravni sustav usklađen je s novom europskom pravnom stečevinom te je ispoštovana obveza iz Direktive o njezinoj implementaciji u hrvatski pravni sustav. Izmjenama su ujedno unesene brojne dobrodošle promjene u dosadašnjem uređenju, i to se prvenstveno odnosi na ukidanje razlikovanja između prerađivača, otkupljivača i trgovca te njihovo objedinjavanje pod jedinstveni pojam kupca, rokovi plaćanja su određeni fleksibilnije kako bi jasnije odražavali stanje u praksi, a kao jedna od važnijih izmjena je i uvođenje instituta nenajavljene kontrole kojom Agencija stječe vrijedan instrument u prikupljanju činjenica i dokaznog materijala za utvrđivanje postojanja nepoštenih trgovačkih praksi i uvjeta za izricanje novčane kazne. Ostaje međutim neodređeno pitanje sudske kontrole nad provedbom nenajavljene pretrage od strane Agencije te pravnih lijekova koji kupcima stoje na raspolaganju u slučaju da se Agencija koristi predviđenim, širokim, zakonskim istražnim ovlastima.

End notes

Naša odvjetnica Sonja Borić Jurić sudjelovala je na Soundcloudovom podcastu Bliski susreti jezične vrste s temom uloge jezika u pravu.

Podcast poslušajte na sljedećem linku: Ep. #87 – „Bit jezika u pravu je preciznost“, Sonja Borić, odvjetnica by Bliski susreti jezične vrste (soundcloud.com)

Jak potres magnitude 5.5 prema Richteru s epicentrom 7 km sjeverno od središta Zagreba (Markuševec) pogodio je 22. ožujka 2020. godine u 6:24 sati Grad Zagreb, Krapinsko-zagorsku i Zagrebačku županiju (dalje „pogođeno područje“).[i] U razdoblju od 22. ožujka do 14. travnja 2020. godine još oko 1.000 potresa, od toga 145 potresa magnitude iznad 1,3 po Richteru, treslo je pogođeno područje.[ii] Procjenjuje se kako je u ovim potresima oštećeno preko 25.000 zgrada, od čega je 98,5% zgrada u privatnom vlasništvu.[iii] Razmjeri šteta procijenjeni su na 86 milijardi kuna, što je oko 60% godišnjeg državnog proračuna.[iv]

Kako bi se omogućila i ubrzala obnova zgrada oštećenih potresom na pogođenom području, 17. rujna 2020. godine stupio je na snagu Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije („Narodne novine“ br. 102/20., dalje „Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom“).

Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom radi zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite imovine i stvaranja uvjeta za uspostavu normalnog života na pogođenom području, između ostalog, uređuje:

• način i postupak uklanjanja zgrada oštećenih odnosno uništenih potresom na pogođenom području,
• način i omjer financiranja obnove zgrada od strane Republike Hrvatske, jedinica regionalne samouprave i vlasnika/suvlasnika,
• nadležnost Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (dalje: „Ministarstvo“) za donošenja i provedbu odluka u vezi s obnovom,
• osnivanje posebnog Fonda za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije (dalje: „Fond za obnovu“),
• prava vlasnika/suvlasnika pri obnovi zgrada.[v]

Normativna provedba Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom vršit će se donošenjem tzv. programa mjera od strane Vlade Republike Hrvatske.[vi] Za sada je donesena Odluka o donošenju Prvog programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije („Narodne novine“ br. 119/20., dalje „Prvi program mjera obnove“).

Cilj ovog članka je prikazati:

• način i omjere sufinanciranja obnove zgrade od strane države, jedinica regionalne samouprave te vlasnika/suvlasnika oštećene zgrade, te mogućnosti oslobođenja vlasnika/suvlasnika od sufinanciranja obnove zgrade;
• prava vlasnika/suvlasnika oštećenih zgrada te provedbu tih prava (obnova, novčana pomoć i dr.) na temelju Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom;
• posljedice po vlasnika/suvlasnike koji ne postupaju po Zakonu o obnovi zgrada oštećenih potresom;
• mogućnosti izvođenja poboljšica na zgradi koja se obnavlja;
• postupak sudjelovanja i odabira sudionika gradnje u obnovi, koje izabire Fond za obnovu (Provoditelj tehničko-financijske kontrole projekata, Operativni koordinator, Projektant, Revident, Nadzorni inženjer, Izvođač).

I. FINANCIRANJE OBNOVE ZGRADA (sufinanciranje vlasnika/suvlasnika zgrade)

II. PRAVA VLASNIKA/SUVLASNIKA OŠTEĆENIH ZGRADA

III. POSTUPANJE U SLUČAJU NE PODNOŠENJA ZAHTJEVA ZA OBNOVU ZGRADE I OVLASTI GRAĐEVINSKE INSPEKCIJE

IV. IZVOĐENJE POBOLJŠICA (UGRADNJA UREĐAJA I ELEMENATA KOJE ZGRADA NIJE IMALA) NA ZGRADI ZA VRIJEME PROVOĐENJA OBNOVE ZGRADE

V. ODABIR SUDIONIKA U GRADNJI

End notes