I. Uvod
Trgovina krivotvorenom, piratskom i drugom robom i proizvodima koje povrjeđuju prava intelektualnog vlasništva (žiga, oznake zemljopisnog podrijetla, patenta, dizajna, autorskog prava i drugih srodnih prava) (dalje „krivotvorena roba“) višestruko utječe na poslovne subjekte koji prodaju izvornu robu u Republici Hrvatskoj i drugim državama članicama EU.[1] Krivotvorena roba smanjuje potražnju za izvornom robom, smanjuje poslovne prihode legitimnim proizvođačima, uvoznicima, izvoznicima, distributerima i prodavateljima (maloprodaja i veleprodaja), stvara nezakonitu konkurentsku prednost onim poslovnim subjektima koji na taj način neovlašteno uživaju koristi od ulaganja (istraživanje i razvoj (R&D), goodwilla trgovačkog znaka ili imena, ulaganja u marketing, i dr.) legitimnih proizvođača, uvoznika, izvoznika, distributera i prodavatelja.[2] Također, proizvodnja, uvoz, izvoz, distribucija i prodaja krivotvorenih roba mogu naštetiti samom ugledu trgovačkih znakova i narušiti povjerenje u kvalitetu robe, zbog toga što je krivotvorena roba neispravna i/ili štetna.[3] Ovaj je problem posebno opasan za male i srednje poslovne subjekte.[4] Osim toga krivotvorena roba nanosi značajnu štetu ne samo poslovnim subjektima koji proizvode, uvoze, izvoze, distribuiraju ili prodaju izvornu robu, nego i ekonomskom razvoju, konkurentnosti tržišta RH i EU, kao i zdravlju i sigurnosti potrošača uopće.[5]
Zaštita poslovnih subjekata od proizvodnje, uvoza, izvoza, distribucije ili prodaje krivotvorene robe se primarno provodi zaštitom njihovog prava intelektualnog vlasništva na njihovoj robi (dalje: „nositelj prava intelektualnog vlasništva“), i to u kaznenim, prekršajnim ili građanskopravnim postupcima. U cilju ojačanja konkretnog ostvarenja tih prava, uspostavljen je cjelovit europski plan za sprječavanje kolanja krivotvorene robe, kojim je, između ostalog, omogućeno poduzimanje carinskih mjera u odnosu na robu za koju postoje sumnja da se njome povrjeđuju prava intelektualnog vlasništva.[6] Krajnji je cilj spriječiti unos krivotvorene robe na tržište RH i EU, bez ometanja zakonite trgovine između država.[7]
Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska postala je dijelom carinskog područja Europske unije, a zbog svog geografskog položaja postala je i važna ulazna točka za robu koja se pušta u slobodan promet država članice Europske unije.
Prema Izvješću o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva u EU: Rezultati s granica EU, 2018. godine [8], carinska tijela u 2018. godini zadržala su robu u 69 000 postupaka, čime je zadržano ukupno 26.7 milijuna predmeta. Procjenjuje se da je maloprodajna vrijednost zadržane robe u EU je iznosila više od 738 milijuna eura.[9]
U promatranom razdoblju, Kina je sveukupno bila glavna zemlja porijekla krivotvorene robe pristigle u EU. Za određene kategorije proizvoda, druge zemlje su bile glavne države porijekla, posebno: Sjeverna Makedonija za alkoholna pića; Turska za ostala pića i parfeme i kozmetiku; Hong Kong, Kina za satove, mobilne telefone i dodatke, spremnike s tintom i tonere, CD-ove/DVD-ove i naljepnice, oznake i naljepnice; Indija za računalnu opremu; Kambodža za cigarete; te Bosna i Hercegovina za ambalažni materijal.[10]
Pritom se 15.6 % ukupne zadržane robe odnosilo na cigarete, 14.2 % na igračke, 9.4 % na ambalažni materijal, 8.9 % na etikete i naljepnice, a 8.6 % na odjeću.[11] Na proizvode potencijalno opasne za zdravlje i sigurnost potrošača (primjerice, potencijalne povrede žigova u odnosu na hranu i piće, proizvode za njegu tijela, lijekove, elektroničke naprave za domaćinstvo i igračke) otpalo je čak 36.8 % ukupne količine zadržanih predmeta.[12]
Nadležna tijela carine su pokrenula 82,9 % postupaka zadržavanja krivotvorene robe, a roba je uništena nakon što su se vlasnik (krivotvorene) robe i nositelj prava intelektualnog vlasništva sporazumjeli o uništenju.[13] U 3,9 % slučajeva zadržavanja pokrenut je sudski postupak radi utvrđivanja kršenja, a u 2,8 % slučajeva o sudbini robe odlučeno je u okviru kaznenog postupka.[14] Nadalje, 77 % zadržanih predmeta uništeno je ili je služilo kao dokaz u sudskom postupku.[15] Međutim, 22 % zadržanih predmeta vraćeno je na tržište jer nositelj prava intelektualnog vlasništva nije odgovorio na obavijest carine (8 %) ili je na kraju utvrđeno da je riječ o originalnoj robi (14 %), ili nije utvrđeno kršenje prava (0,3 %).[16]
Kako bi se zaštitili od posljedica proizvodnje, uvoza, izvoza, distribucije i prodaje krivotvorenih roba poslovni subjekti na raspolaganju imaju mogućnost obavijestiti i/ili pokrenuti određene postupke pred nadležnim tijelima (Carinskom upravom, policijom, državnim odvjetništvom) radi pokretanja istražnih te provođenja prekršajnih i kaznenih postupaka. Također, poslovni subjekti ovlašteni su pokretati i pojedinačne parnice protiv proizvođača, uvoznika, izvoznika distributera ili prodavatelja krivotvorenih roba kako bi zaštitili svoja prava i potraživali naknadu štete od istih.
Budući da carinska tijela raspolažu ograničenim brojem informacija, moguće je da kroz nadležnu carinsku kontrolu i nadzor krivotvorena roba prođe nezapaženo. Podnošenjem potrebnih zahtjeva i obavijesti nadležnim carinskim tijelima omogućava se i olakšava utvrđivanje i pronalazak krivotvorene robe kako ista ne bi bila puštena u promet za područje Republike Hrvatske ili EU.
Cilj nam je ovim člankom prikazati uređenje tzv. nacionalnih zahtjeva i zahtjeva Unije, kojima se omogućava prethodno informiranje nadležnih carinskih tijela radi zaštite poslovnih subjekata od krivotvorenih roba, kao i carinski postupak koji se u vezi s krivotvorenom robom pokreće podnošenjem navedenih zahtjeva te mjere koje carinsko tijelo može poduzeti po službenoj dužnosti u vezi s krivotvorenom robom.
II. Koja se prava intelektualnog vlasništva (IP) štite? Koja roba može biti predmet provedbenih carinskih mjera? Odredbe kojim se uređuje postupanje carinskih tijela u odnosu na robu za koju se sumnja da se njome krše prava intelektualnog vlasništva sadržane su u Uredbi (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (dalje: „Uredba EU 608/2013“). U skladu s Uredbom EU 608/2013, carinske mjere poduzet će se u slučaju sumnje da krivotvorena roba povređuje sljedeća prava intelektualnog vlasništva: Također, potrebno je naglasiti da je carinske mjere predviđene Uredbom EU 608/2013 moguće poduzeti samo u odnosu na robu koja podliježe carinskom nadzoru ili carinskoj kontroli. To je posebno roba u sljedećim situacijama: Međutim, Uredba EU 608/2013 se ne primjenjuje na robu koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika, pod uvjetom da je namijenjena njihovoj osobnoj uporabi te da ne postoje naznake da se radi o trgovačkom prometu.[19] Nadalje, iz područja primjene Uredbe EU 608/2013 isključene su i takozvana nezakonita paralelna trgovina, odnosno roba koja je bila proizvedena uz suglasnost nositelja prava intelektualnog vlasništva, ali je prvi put stavljena na tržište u Europski gospodarski prostor bez njegovog pristanka, te prekoračenja, odnosno roba koju proizvodi osoba koju je nositelj prava intelektualnog vlasništva ovlastio za proizvodnju određene količine robe, ali proizvedena u količinama većim od dogovorenih, budući da se smatra da je takva roba proizvedena kao izvorna roba. [20]
III. Nacionalni zahtjev i zahtjev Unije Nositelji prava intelektualnog vlasništva imaju pravo podnijeti nadležnom carinskom tijelu nacionalni zahtjev ili zahtjev Unije. Nacionalni zahtjev je zahtjev kojim se od carinskih tijela države članice zahtijeva da poduzmu carinske mjere za područje te države članice.[21] Zahtjev Unije znači zahtjev podnesen u jednoj državi članici kojom se od carinskih tijela te države članice i jedne ili više drugih država članica zahtijeva da poduzmu carinske mjere u svojoj odgovarajućoj državi članici.[22] Zahtjev Unije može se podnijeti samo u vezi s pravima intelektualnog vlasništva koja se temelje na pravu Unije koje proizvodi učinke u čitavoj EU.[23] Popis osoba i subjekata koji mogu podnijeti nacionalni zahtjev ili zahtjev Unije propisan je člankom 3. Uredbe (EU) br. 608/2013, kako slijedi[24]: Zahtjevi se podnose carinskom odjelu koji je odredila država članica.[25] Ako se zahtjev podnosi carinskim tijelima u Hrvatskoj, potrebno ga je podnijeti Središnjem uredu Carinske uprave (Sektor za carinske sustave), na propisanom obrascu.[26] Imajući na umu da pravilno djelovanje sustava carinske provedbe ovisi o kvaliteti informacija kojima carinska tijela raspolažu,[27] od podnositelja se zahtijeva pružanje informacija navedenih u obrascu zahtjeva, između ostalog, sljedeće informacije: Po primitku potpunog zahtjeva, nadležni carinski odjel obavještava podnositelja zahtjeva o odluci o odobrenju ili odbijanju zahtjeva u roku od 30 radnih dana.[29] U slučaju odbijanja zahtjeva, nadležni carinski odjel navodi razloge za svoju odluku i navodi informacije o žalbenom postupku.[30] Ako je zahtjev odobren, podnositelj zahtjeva se sukladno čl. 2. (13.) Uredbe EU 608/2013 naziva „nositelj odobrenja“.[31] Odluka kojom se odobrava nacionalni zahtjev ili zahtjev Unije proizvodi učinke u državi članici u kojoj je nacionalni zahtjev ili zahtjev Unije bio podnesen od dana poslije datuma donošenja, dok odluka o odobravanju zahtjeva Unije proizvodi učinke u svim ostalim državama članicama u kojima se zahtijeva postupanje carinskih tijela, na dan poslije datuma kada su carinska tijela o njoj obaviještena.[32] Razdoblje tijekom kojeg carinska tijela moraju poduzimati mjere ne smije trajati dulje od jedne godine od dana donošenje odluke kojom se zahtjev odobrava.[33] Međutim, navedeno razdoblje primjene moguće je produžiti na daljnji rok ne duži od godinu dana, i to na zahtjev nositelja odobrenja koji mora biti podnesen nadležnom carinskom odjelu najmanje 30 radnih dana prije isteka prethodnog roka. [34]
Osobe
Nacionalni zahtjev
Zahtjev Unije
Nositelji prava intelektualnog vlasništva
X
X
Tijela za kolektivno ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva
X
X
Profesionalne organizacije za zaštitu prava
X
X
Skupine proizvođača proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla predviđenima pravom Unije ili predstavnici takvih skupina i gospodarski subjekti koji imaju pravo na korištenje oznake zemljopisnog podrijetla te inspekcijska tijela ili vlasti nadležne za takvu oznaku zemljopisnog podrijetla
X
X
Osobe ili subjekti ovlašteni za korištenje prava intelektualnog vlasništva, koje su nositelji prava intelektualnog vlasništva službeno ovlastili za pokretanje postupaka kako bi se utvrdilo je li povrijeđeno pravo intelektualnog vlasništva
X
Skupine proizvođača proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla predviđenima nacionalnim pravom ili predstavnici takvih skupina i gospodarski subjekti koji imaju pravo na korištenje oznake zemljopisnog podrijetla te inspekcijska tijela ili vlasti nadležne za takvu oznaku zemljopisnog podrijetla
X
Nositelji isključivih licencija koje pokrivaju čitavo državno područje dviju ili više država članica, koje su u tim državama članicama službeno ovlastili nositelji prava intelektualnog vlasništva za pokretanje postupka kako bi se utvrdilo je li povrijeđeno pravo intelektualnog vlasništva
X
X
IV. Poduzimanje mjera po službenoj dužnosti Ako carinska tijela prepoznaju robu za koju se sumnja da povređuje pravo intelektualnog vlasništva, a radi se o robi koja nije obuhvaćena odlukom kojom se odobrava zahtjev, mogu, osim u slučaju pokvarljive robe, obustaviti puštanje robe ili zadržati tu robu.[35] Međutim, ako ne prepoznaju ni jednu osobu ili subjekt koji je ovlašten podnijeti nacionalni zahtjev ili zahtjev Unije u odnosu na navodno povređivanje prava intelektualnog vlasništva u roku od jednog radnog dana od obustavljanja ili zadržavanja robe ili ako ne zaprime nacionalni zahtjev ili zahtjev Unije odnosno ako odbiju takav zahtjev, carinska tijela odobrit će puštanje robe ili okončati njihovo zadržavanje odmah po ispunjenu svih carinskih formalnosti.[36]
V. Što se događa u slučaju prepoznavanja robe za koju se sumnja da se njome povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva? U slučaju da carinska tijela prepoznaju robu za koju se sumnja da se njome povrjeđuju prava intelektualnog vlasništva, obuhvaćenu odlukom kojom se odobrava zahtjev, carinska tijela će: Po zaprimanju obavijesti o obustavi puštanja ili zadržavanju, nositelj odluke i deklarant ili posjednik robe imaju mogućnost pregledati robu u pitanju, a carinska tijela mogu uzeti reprezentativne uzorke.[39] Takvi se uzorci mogu predati nositelju odobrenja strogo za potrebe analize i naknadnog postupka u vezi s krivotvorenom robom.[40] Međutim, važno je napomenuti da se bilo kakva analiza takvih uzoraka vrši pod isključivom odgovornošću nositelja odobrenja.[41]
VI. Hoće li roba biti uništena? Je li potrebno pokretati daljnje postupke? Roba za koju se sumnja da se njome povrjeđuju pravo intelektualnog vlasništva može biti uništena pod carinskim nadzorom bez utvrđivanja je li pravo intelektualnog vlasništva uistinu povrijeđeno, ako: Sve potvrde moraju biti učinjene u roku od deset radnih dana, ili tri radna dana u slučaju pokvarljive robe, od obavijesti o obustavljanju puštanja ili zadržavanju robe.[43] Ako deklarant ili posjednik robe nije potvrdio svoju suglasnost za uništenje robe niti je carinska tijela obavijestio o prigovoru na uništenje robe, carinska tijela mogu smatrati da je njihova suglasnost za uništenje robe potvrđena.[44] Ako se gore navedene pretpostavke pravovremeno ne ispune, carinsko će tijelo odobriti puštanje robe ili okončati zadržavanje robe.[45] Međutim, čak i u slučaju ako carinsko tijelo u gore propisanim rokovima nije zaprimilo sve potrebne potvrde od nositelja odobrenja ili se ne može smatrati da je deklarant ili posjednik robe suglasan s uništenjem robe, carinsko tijelo neće odobriti puštanje robe ili okončavanje zadržanja ako je nositelj odobrenja u gore navedenim rokovima pokrenuo postupak za utvrđivanje povrede prava intelektualnog vlasništva.[46] Uništenje robe provodi se pod carinskim nadzorom i pod odgovornošću nositelja odobrenja.[47] Sukladno čl. 52. (1.) Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine 40/2016, dalje: „ZPCZEU“), trošak uništenja snosit će nositelj odobrenja.[48] Nadležna tijela prije uništenja robe mogu uzeti uzorke koji se mogu upotrijebiti u obrazovne svrhe.[49] Konačno, ako carinska tijela nisu na opisani način obaviještena o pokretanju postupka radi utvrđivanja je li povrijeđeno pravo intelektualnog vlasništva, odobrit će puštanje robe ili okončati njeno zadržavanje odmah po dovršetku svih carinskih formalnosti.[50]
VII. Rano puštanje robe Carinska tijela koja su pravovremeno obaviještena o pokretanju postupaka za utvrđivanje jesu li dizajn, patent, korisni model (uporabni model), topografija poluvodičkih proizvoda ili biljne sorte bili povrijeđeni, mogu na zahtjev deklaranta ili posjednika robe odobriti puštanje robe ili okončanje zadržavanja robe prije završetka postupka radi utvrđivanja povrede prava intelektualnog vlasništva.[51] Carinsko tijelo će takvom zahtjevu deklaranta ili posjednika robe udovoljiti pod sljedećim uvjetima:
VIII. Odgovornost i troškovi Sukladno članku 29. Uredbe EU 608/2013, carinsko tijelo ovlašteno je zahtijevati da nositelj odobrenja nadoknadi troškove carinskih tijela nastalih od trenutka zadržavanja ili obustavljanja puštanja robe, uključujući skladištenje i rukovanje robom, kao i troškove uništenja robe.[53] Sukladno članku 51. (1) ZPCZEU, za vrijeme obustavljanja puštanja robe ili zadržavanja robe, odgovornost i troškove smještaja, čuvanja, rukovanja i održavanja robe snosi deklarant ili posjednik robe.[54] Ako je pokrenut sudski postupak za utvrđivanje je li pravo intelektualnog vlasništva bilo povrijeđeno, od trenutka obavještavanja carinskog ureda odgovornost i troškovi smještaja, čuvanja, rukovanja i održavanja robe prelaze na nositelja odobrenja.[55] Nositelj odobrenja je ovlašten je potraživati naknadu svih troškova u sklopu sudskog postupku kojim se utvrđuje povreda prava intelektualnog vlasništva.[56] Osim utvrđivanja povrede intelektualnog vlasništva, nositelj odobrenja ovlašten je potraživati i naknadu tako nastale štete. U slučaju neispunjenja obveze snošenja troškova, carinsko će tijelo opozvati nacionalno odobrenje ili obustaviti postupanje Carinske uprave.[57] Novi nacionalni zahtjev moći će biti odobren odnosno obustava postupanja ukinuta tek nakon što nositelj odobrenja podmiri prethodno nastale troškove.[58] Ako je postupak koji je započet u skladu s Uredbom EU 608/2013 obustavljen zbog djela ili propusta nositelja odobrenja ili ako se naknadno utvrdi da roba u pitanju ne vrijeđa pravo intelektualnog vlasništva, nositelj odobrenja odgovoran je prema svakom posjedniku robe ili deklarantu koji je zbog toga pretrpio štetu .[59]
End notes [1] https://ec.europa.eu/taxation_customs/business/customs-controls/counterfeit-piracy-other-ipr-violations/a-serious-problem-everyone_en (pristupljeno 8. studenog 2020. godine u 11:00 sati) [2] Ibid. [3] Ibid. [4] Ibid. [5] Ibid. [6] Rezolucija Vijeća od 25. rujna 2008. o cjelovitom europskom planu za sprječavanje krivotvorenja i piratstva, SL C 129, 26.5.2005, str. 3. [7] Uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003, SL L 181, 29.6.2013, STR. 15–34 (dalje: „Uredba (EU) br. 608/2013”), uvodne izjave 1-2. [8] Report on the EU customs enforcement of intellectual property rights: Results at the EU border, 2018, Luxembourg: Publications Office of the European Union, 2019, dostupno na: https://ec.europa.eu/taxation_customs/sites/taxation/files/2019-ipr-report.pdf (pristupljeno 26. svibnja 2020 (dalje: „Izvješće”)). [9] Ibid., str. 6. [10] Ibid. [11] Ibid. [12] Ibid. [13] Ibid. [14] Ibid. [15] Ibid. [16] Ibid. [17] Uredba (EU) br. 608/2013, čl. 2. (1.). [18] Ibid., čl. 1. (1.) [19] Ibid., uvodna izjava 4., čl. 1. (4.). [20] Ibid., uvodna izjava 6., čl. 1. (5.) [21] Ibid., čl. 2. (10.) [22] Ibid., čl. 2. (11.) [23] Ibid., čl. 4. (1.) [24] Carinska provedba prava intelektualnog vlasništva u EU-u priručnik za ispunjavanje zahtjeva za mjere i zahtjeva za produženje uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. lipnja 2013. Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1352/2013 od 4. prosinca 2013., kolovoza 2014., https://ec.europa.eu/taxation_customs/sites/taxation/files/resources/documents/customs/customs_controls/counterfeit_piracy/right_holders/manual-application-for-action_hr.pdf, str.6., pristupljeno 8. studenog 2020. godine u 17 sati i 45 minuta [25] Ibid. čl. 5. [26] Zakon o carinskoj službi, Narodne novine 68/2013, 30/2014, 115/2016, 39/2019, 98/2019, čl. 11. (1.). [27] Izvješće, str. 8. [28] Uredba (EU) br. 608/2013, čl. 6. (3.) [29] Ibid., čl. 7. (2.) [30] Ibid., čl. 9. (1.) [31] Ibid., čl. 2. (13.). [32] Ibid., čl. 10. [33] Ibid., čl. 11. (1.) [34] Ibid., čl. 12. (4.) [35] Ibid., čl. 18. (1.) [36] Ibid., čl. 18. (4.) [37] Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije, OJ L 269, 10.10.2013, p. 1–101, čl. 5. (15.) [38] Uredba (EU) 608/2013, čl. 17. [39] Ibid., čl. 19. [40] Ibid., čl. 19. [41] Ibid., čl. 19. [42] Ibid., čl. 23. (1.) [43] Ibid., čl. 23. (1.) [44] Ibid., čl. 23. [45] Ibid., čl. 23. (5.) [46] Ibid., čl. 23 (1., 3.) [47] Ibid. [48] Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, Narodne novine 40/2016 (dalje: Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije), čl. 52. (1.). [49] Uredba (EU) 608/2013, čl. 23. (2.) [50] Ibid. čl. 23. (5.) [51] Ibid., čl. 24. (1.) [52] Ibid., čl. 24. (2.) [53] Ibid., čl. 29. [54] Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, čl. 51. (1.) [55] Ibid., čl. 51. (2.). [56] Uredba (EU) No 608/2013, čl. 29. [57] Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, čl. 54. (1.) [58] Ibid., čl. 54. [59] Uredba (EU) No 608/2013, čl. 28.
Za sva daljnja pitanja u vezi s podnošenjem zahtjeva nadležnom carinskom tijelom, pokretanje odgovarajućih sudskih postupaka ili druga pitanja u vezi s zaštitom intelektualnog vlasništva molimo Vas da nam se obratite putem naše email adrese: info@vukina.hr.
Datum: 18. studenog 2020. godine
Mislav Vukina,
odvjetnik
Josipa Kovačević,
odvjetnička vježbenica
